Film „Sonja i bik“ inspirisan je Vašim dokumentarnim ostvarenjem „Ćaća i braća“. Kako ste odlučili na preokret u žanru stvarajući odličnu romantičnu komediju? I, da li smatrate da kod publike u regionu postoji prezasićenje filmovima koji se bave teškim temama savremenog društva ili savremene istorije?U samom početku razmišljanja o ovom filmu nije odmah postojala i odluka o žanru. Zapravo je nekako ideja o ovom filmu došla sama. Snimajući «Ćaću i braću», dokumetarac o bikijadima u Radošiću, intervjuirala sam jednog od vlasnika, koji je pričao koliko voli svog bika pa je u jednom trenutku rekao: 'U jednoj ruci bik, u drugoj žena... Ma, pravo da ti kažem, ovog bika volim više nego ženu.' Ta mi je rečenica zazvonila i bio je to, na neki način, početak ovog filma. Moglo je to krenuti samo u smjeru priče o vlasnicima bikova, ali mi je bilo zanimljivije staviti u priču nekoga izvana, što otvara priliku za razvijanje raznih komičnih situacija. Tako sam krenula u smjeru romantične komedije i otvorila priču o Sonji, zagriženoj aktivistici za prava životinja i Anti, sinu glavnog organizatora borbi bikova.
Što se tiče moguće prezasićenosti teškim temama, pa, istina, ovaj naš svijet često baš i nije najugodnije mjesto za život ali ipak i u takvom svijetu se ljudi vesele i zaljubljuju, svađaju i mire, pa je red da se snimi i neka takva vesela ljubavna priča.
Kako je tekla saradnja sa glumačkim parom – Juditom Franković i Goranom Bogdanom? Da li iza fantastične “hemije na platnu“ stoji naporan rad mladih glumaca i rediteljke? Rezultati su odlični.
Judita i Goran su pravi filmski par kao stvoren za romantičnu komediju. S Juditom sam dosta radila, ali lik Sonje je potpuno različit od naših prijašnjih suradnji, a za vizualno osmišljavanje lika pobrinula se odlična majstorica maske Slavica Šnur s kojom često radim. S Goranom nisam prije radila, pa sam pogledala sve predstave u kojima je tada igrao prije nego što sam ga pozvala na razgovor. Volim tako upoznavati glumce, više nego na probnim snimanjima. Judita i Goran su pametni i kreativni ljudi, prava su dobitna kombinacija, a prije samog snimanja smo imali oko dva mjeseca proba. Veselim se nekoj novoj suradnji s njih dvoje, naravno u nekoj sasvim drukčijoj priči, možda u nekom mračnom trileru.
Da li trenutno radite na nekom novom filmskom ostvarenju? Planirate li povratak dokumentarnom ili nastavljate sa fikcijom? Da li je komplikovano činiti prelaze iz filmske u pozorišnu režiju, i obratno, ili su to dve profesionalne ljubavi koje se, jednostavno, nadopunjuju?
Odabrala sam poziv samostalnog umjetnika, a to znači da uvijek morate raditi na više projekata istovremeno. Trenutno sam u montaži jednog dokumenatca, a radim na scenariju za igrani film. Jako mi u igranim formama pomaže što sam puno radila dokumentarce, dobiješ taj osjećaj za rekonstrukciju stvarnosti u kadru, a isto tako mi pisanje i rad u kazalištu pomažu da prepoznam dramaturški potencijal u nekoj stvarnoj životnoj priči. Inače, snimam filmove i radim predstave iz istih onih razloga zašto ih i gledam: da me podsjete da život može biti lijep, veseo i zabavan, da me potaknu da pokušam ono ružno promijeniti i kao treće, a to se pogotovo odnosi na dokumentarce, da tražim odgovore na pitanja koja me zanimaju. Trenutno me također jako veseli i zaokuplja scenarij za dugometražni animirani film za djecu koji sam napisala po svom kazališnom komadu «Oblak vila». Priču o maloj Nimi, oblak vili koja priča priče od oblaka, dječja kazališna publika je jako dobro prihvatila tako da bi taj animirani film mogao biti pravi mali kino-hit. Što se pak, kazališne i filmske režije tiče, radeći jedno zaželim se opet drugog. To mi razbija rutinu i daje meni jako potrebnu svježinu.
Vaš film „Sonja i bik“ deo je programa Fresh Danube Films projekta, koji se bavi promocijom autora prvih i drugih filmova Dunavskog regiona. Do sada se, u okviru projekta, film „Sonja i bik“ prikazao na dva festivala – Dorf u Vinkovcima i Crossing Europe u Lincu. Kakvo je Vaše mišljenje o značaju i važnosti postojanja inicijative poput „Fresh Danube Films“?
Inicijative poput «Fresh Danube Films» su itekako dobrodošle, pogotovo kao platforma za neku potencijalnu buduću filmsku suradnju.
