11/06/2011 08:57
Film "Cinema Komunisto" na festivalu Cinema City
Selekcija Nacionalna klasa
Pomoću odlomaka iz desetina zaboravljenih jugoslovenskih filmova,
CINEMA KOMUNISTO je priča o Jugoslaviji na način na koji ona nikada nije ispričana na filmskom platnu. Kombinovanjem ekskluzivnog arhivskog materijala film prikazuje zemlju koja možda kao takva nije ni postojala. Od natrule scenografije u “gradu duhova”, u koji se pretvorio nekadašnji moćni “Avala film”, do predsednikove privatne sale za projekcije, pratimo čoveka koji je opsesivno svake noći gledao filmove dok je danju, upravljajući zemljom, čitao, pa čak i redigovao scenarija budućih filmova.

Dodatni sjaj celoj priči daju filmske zvezde poput Ričarda Bartona, Sofije Loren i Orsona Velsa koji nastupaju u velikim produkcijama koje finansira država. “Nema problema” – bio je standardni odgovor na sve režiserove zahteve – bilo da se radilo o vojnicima koji su ceo vojni rok odslužili kao statisti u ratnom filmu, ili o dizanju u vazduh kompletnog mosta za potrebe filma, kasnije nominovanog za Oskara.
CINEMA KOMUNISTO je sastavljen od odlomaka iz preko 60 igranih filmova pomešanih sa sećanjima učesnika, zabavnim anegdotama i zanimljivim detaljima. Posle Titove smrti počinje raspad celokupne jugoslovenske filmske industrije, koji, deceniju kasnije, prati i raspad cele zemlje. Danas su ostali samo oronuli filmski studiji koji svakim danom propadaju sve više i filmski zapisi, izmišljeni ili verodostojni, o zemlji koja više ne postoji.

“Ovaj film je vremenom postao moja potreba, neka vrsta odgovora na diskontinuitet koji me okružuje, način da se sačuva uspomena na svet koji se postepeno briše iz zvaničnog pamćenja. Kada danas prizovem u sećanje slike svog detinjstva vidim da su nestali go-tovo svi tragovi. Promenjena su imena ulica u kojima smo se igrali, promenjeno je ime škole u koju sam išla, nikle su nove, ružne građevine u mom kraju. četrnaest bioskopa u centru Beograda je prodato i preuređeno u kafiće. “Avala film” je na prodaji i po svoj prilici bile srušena da bi ustupila mesto elitnom poslovnom kompleksu. I dok sve to nestaje ja nikako ne mogu da prihvatim stav da je ponašanje kao da prošlost ne postoji najbolji način da se krene unapred.
Ušla sam u ovu priču kao pripadnik nove generacije jugoslovenskih filmskih stvaralaca sa veoma nejasnim uspomenama na zemlju koja više ne postoji. Mi smo odrasli među ruševinama nečega što se nostalgično označava kao “zlatno doba”, ali mi niko nije ponudio razumljivo objašnjenje kako je sve to proćerdano. Mi smo generacija koja je zakasnila na tu veliku zlatnu žurku, ali je stasala taman kada je došlo vreme da se za nju plaćaju računi. “ Mila Turajlić