
U prvom kadru Magbet se prvi puta susreće sa tri veštice, nakon ovog sledi drugi, znatno duži kadar. Ovakva tehnika akcentuje napetost i paranoju koja je zahvatila Magbetov um. Prostor – u ovom slučaju stari zamak - Tar koristi na sjajan način, a prelazima između scena upravlja se pomoću najmanje promene svetla i dima, dok se junaci pojavljuju ili odlaze iz fokusa kada više nisu potrebni.
Snimajući na ovaj način, Tar pokazuje svoju snagu za pretvaranje priče u usporeni košmar sa ljudima koji nisu naučili kako da se ponovo nadaju. U ovom smislu, “Magbet” predstavlja savršenu priču za Tarovo predstavljanje novog senzibiliteta…