10/06/2009 10:55

Cinema City iz ugla (jednog) posetioca

Novi Sad je ponovo dobio bioskop. I to ne jedan, već osam! Bar na trenutak, Novosađani ponovo mogu da uživaju u energiji koju prenosi filmsko platno. Znajući da bioskopsku atmosferu ne mogu da zamene četiri zida i jedan televizor (ili, u većini naših slučajeva, monitor), ljudi su pohrlili na ulice svesni toga da ova privilegija grada kao bioskopa neće još dugo trajati. O tome svedoče i rasprodate projekcije, već dva dana unapred, ali ne samo premijernih filmova - već i repriza!

Ponedeljak, 8. jun, bio je dan za Tu divnu samoću (Amorosa Soledad), reditelja Martina Karance (Martín Carranza) i Viktorije Galardi (Victoria Galardi). Na stranu uspešnih premijera domaćih filmova, čija se posećenost ne dovodi u pitanje, hteli smo da osetimo atmosferu "sporednih" selekcija - u ovom slučaju New Latino Film. Priča o usamljenoj devojci, kojoj, nakon što je ostavi dečko, ništa ne ide uz ruku, a na kraju krajeva, i ništa ne dešava u životu - priča koja bi privukla najveći deo ženske populacije. Tako je i bilo. Puna mala sala Srpskog narodnog pozorišta svedoči o ovom popularnom fenomenu ženske samoće, i, koja je kroz komične scene u kojoj se bar neka od nas prepoznala, pomogla da pokušamo da bolje prebrodimo taj period. Naravno, glavna junakinja Soledad (iliti Samoća) na kraju pronalazi dečka kad joj najmanje treba, a, hvala Bogu, i bolnica je odmah iza ugla njegove nove kuće. Ako niste shvatili, Soledad je povrh svega i hipohondar.



Simpatičan filmić osvojio je srca mnogih posetilaca, pa je tako i reprizna projekcija sutradan, 9. juna u maloj sali Pozorišta mladih bila dupke puna, a ovog puta bilo je više i muškog sveta.

Posle toga, usledio je mali predah u nezvaničnom "pit stopu" Cinema City festivala - pivnici Gusan. Večito puna, a naročito u večernjim satima, Gusan je zahvaljujući, između ostalog, glasu
dobre kuhinje, nastavio prošlogodišnju tradiciju sastajališta stranih gostiju festivala. Ovog puta naišli smo na ekipu filma Život i smrt porno bande, a prolazeći između načičkanih stolova, u trci za jedini slobodni sto, mogli smo da čujemo i komešanje španskog, engleskog i pomalo srpskog. Sa stranim akcentom.

Jedni odlaze, drugi dolaze, tako da sa potpuno promenjenom ekipom odlazimo na jedinu projekciju filma Vavilon (Babel) u Dunavskom parku koja počinje u 23.15. Da li je potrebno podsećati ko je scenarista ovog filma o čijem uspehu i kvalitetu može da posvedoči beskrajni niz nagrada. Ipak, scenarista i specijalni gost festivala Giljermo Arijaga (Guillermo Arriaga) pojavio se da najavi ovaj film u pratnji Dude Lakić, selektorke takmičarske selekcije Exit Point, koja je predstavila priznatog scenaristu, naizmenično i na engleskom i na srpskom jeziku. Sama najava bila je veoma opuštena i osetili smo se nadomak ovog čoveka koji se nalazi u samom vrhu društva svetski renomiranih scenarista.

Da li je potrebno napominjati da je projekcija bila prepuna? I da su ljudi sedeli, pa i stajali, oko predviđenih mesta za publiku? Dok smo išli da zauzmemo mesto pola sata ranije (u čemu nismo pogrešili), nailazili smo na poznanike čiji su se komentari uglavnom svodili na isto: "Gledao sam film, ali odličan je, i idem ponovo da ga gledam!" E, pa mi nismo gledali film, za divno čudo, i od momenta kada je počeo, nismo spuštali pogled. O ovom filmu napisano je dovoljno kritika i recenzija, ali zaista, film se gleda netremice. Nakon dobrih 143 minute, bilo je vreme za razlaz i ponovni susret sutradan. Na istom mestu, a možda i ne.

(E.M.)