Art program
U okviru projekta
K3CI, Cinema Now festival će imati i
art program i u okviru njega
tri
izložbe, jednu mađarsko - srpskog
umetnika Viktora
Kiša, drugu
Anice Draganić i Marie
Silađi i treću izdavačke kuće
Symposion.
VIKTOR
KIŠ pravi skulpture velikih formata koje
uglavnom opisuju trenutke oslobađanja i elemente paralelnog sveta koji
je od strane samog umetnika doživljen kao pravedan i bajkovit. Mnoga
njegova dela bila su izložena na raznim festivalima, između ostalih i na
čuvenom
Burning Man u Nevadi,
koji ga je potom predložio za učešće
na bijenalu u
Veneciji 2017. godine.
Bio je
bliski
saradnik benda The Prodigy i tvorac je jednog
od najvećih umetničkih festivala i regionu -
Dev9t.
Gimnaziju je završio u
Budimpešti, a akademiju primenjenih umetnosti u Beogradu na
odseku keramike. Keramikom se bavio i profesionalno ali je
još tokom fakulteta pokazivao ljubav ka metalu. Godinama je
radio bravariju na gradilištima gde je i usavršio
zanat i tehnologiju.
Začetnik je i najatraktivnijeg art
kvarta u Beogradu - „Ciglane" kao i „Kluba
ljubitelja teške industrije“ na istoj
lokaciji koji zajedno pružaju priliku svim umetnicima, ali i ostalim
kreativnim ljudima da se izraze i svoje radove podele sa
drugima.
Bavi se performansima i video produkcijom.
Performansi su mu obično agresivni, vatreni i šalju jasnu
poruku.
ANICA DRAGANIĆ I MARIA
SILAĐI će na Cinema Now predstaviti arhitektonsko
nasleđe današnje kulturne stanice Svilara, kao generatora
prve industrijske zone u Novom Sadu.
Situacioni planovi iz kraja 19. i pocetka 20.
veka.
Izvor: Istorijski arhiv grada Novog
Sada.
Prenosimo u
celosti tekst Anice Draganić i Marie Silađi kojim najavljuju
izložbu:
Po obodu Almaškog kraja,
na isušenom delu rita, tek krajem 19. veka započelo je
formiranje prve industrijske zone u Novom Sadu. Dotadašnja
slika ruralnog područja postepeno je menjala svoje
konture.
Prvo značajno industrijsko postrojenje,
podignuto 1884. godine na obali Dunava, nizvodno od mesta gde se
današnja Ulica Episkopa Visariona uliva u Beogradski kej,
bila je Državna fabrika svile. Savremen industrijski kompleks
karakterisao je tehnološki proces jedinstven na teritoriji
tadašnje južne Austro-Ugarske. Narednih godina industrijska
zona se širi izgradnjom klanice (1885) i plinare
(1888).
Razglednica prve industrijske zone. Iz zbirke
Ferenca Nemeta.
Do početka 20. veka novosadska fabrika svile
je, sa 400 zaposlenih, ostvarivala velike godišnje prihode i
izvozila svilene niti u Austriju, Nemačku, Francusku i Italiju, a do
početka Prvog svetskog rata razvila se u najmoderniju svilaru u
Ugarskoj. U međuratnom periodu je došlo do uvođenja novih
proizvodnih procesa, što je rezultovalo nizom rekonstrukcija i
modernizacija u okviru postojećeg kompleksa. Pored Državne fabrike
svile, u Novom Sadu je u ovom period postojalo još sedam
privatnih tekstilnih fabrika, od kojih je najznačajnija bila Mehanička
tkačnica Tekstil, u vlasništvu Dragoljuba Ristića.
Period posleratne
obnove označava novu fazu u razvoju svilarstva u Novom Sadu.
Mašine iz predratne Državne fabrike svile pronađene su u
Mađarskoj i vraćene, te je proizvodnja nastavlјena 1947. godine na istom
mestu, ali pod novim imenom - Vojvođanska industrija svile. Sredinom
60-ih godina dolazi do integracije kompletne novosadske tekstilne
industrije u Novosadski tekstilni kombinat. Zajedno sa novim fabričkim
kompleksom u Industrijskoj zoni, Kombinat je 1974. godine dobio i novo
ime - Novosadska industrija tekstila
(NIT).
Nakon više od dva stoleća svilarske
tradicije Almaški kraj je prestao biti sedište ove
značajne industrijske delatnosti. Do kraja 70-ih stara Svilara je
porušena, a na njenom mestu izgrađeni su
višeporodični stambeni objekti. Jedini svedok
nekadašnje svilarske tradicije je objekat današnje
Kulturne stanice Svilara.
Fotografije sadasnjeg stanja. Autor: Silard
Antal
SYMPOSION je vizuelno, muzičko, pop-kulturno, literarno-teorijska nezavisna izdavačka kuća iz Srbije. Među njihovim izdanjima možete pronaći pop-kulturne antologije, likovne albume i konceptualne knjige prepune ekstremnom vizualnošću. Njihova tematska razmišljanja su široka i dalekosežna, izdanja se bave nevidljivom, izgubljenom generacijom i njihovim traumama, jugo-nostalgijom, kao i popularnom ideologijom Balkana, klišeima Centralne i Istočne Evrope, poprečnim presekom greha i nevinosti, ili izvodljivosti putovanja na Mars, uz pomoć ironije, fake-a, sarkazma ili spontanim oblikovanjem slike koja se odražava u svakodnevnim životnim situacijama. To je rizičan svet, skandalozan i težak, ali i smešan, bez estetskih granica, gdje cenzura još nije otkrivena i gde apsurdno zamenjuje egzistencijalne muke.


Viktor
Kiš, Anica Draganić i Maria Silađi i Symposion na festivalu Cinema Now
nastupaju u okviru projekta K3CI koji je deo Interreg-IPA
programa prekogranične saradnje Mađarska-Srbija, a napravljen
je za menadžere u kulturi i producente iz Srbije i Mađarske! Glavni
cilj ovog projekta je unapređenje saradnje između savremenih kulturnih i
kreativnih scena u Mađarskoj i Srbiji unapređenjem profesionalnih
kompetencija, umetničke produkcije i prenosa znanja. Partneri na
projektu su udruženje Cinema City i Asocijacija Kulturanova iz Novog
Sada i Udruženje MASZK i KEP-SZIN-HAZ iz
Segedina.